Vladan Radovanović (Beograd, 1932) je polimedijski umetnik i kompozitor. Stvara na području muzike, plastičkih umetnosti, višemedijske sinteze i novih medija. Suosnivač umetničke grupe Mediala (1958), neformalne grupe Yummbei (1982), grupe SINTUM (1983), jedan od urednika avangardnog časopisa Rok (1969), i osnivač Elektronskog studija Radio Beograda kojim rukovodi od 1972. Eksperimentiše sa muzikom za traku od 1961, sa elektronskom muzikom od 1966 a s kompjuterskom od 1976. Radio je u eksperimentalnim studijima u Varšavi (1966), Parizu (1969), Utrehtu (1976) i Budimpešti (1987).
Centralno mesto u njegovoj umetnosti zauzima sintezijska umetnost i vokovizuel, koje razvija od pedesetih godina prošlog veka. Objavio je preko 150 studija, kritika i tekstova o muzici i drugim umetnostima za časopise Delo, Flash Art, Gradina, Interface, Kultura, Problemi, Razgledi, Treći Program, Vidici, Zvuk, itd. Održao 12 samostalnih i učestvovao na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Vokovizuelni radovi uvršteni su u svetske antologije, kataloge, ploče i kasete. Kompozicije su mu izvođene na BEMUS-u, Muzičkom bijenalu u Zagrebu, u Evropi i Americi, i tri puta su predstavljale Jugoslaviju (1969, 1976 i 1988) na festivalima Društva za savremenu muziku (SIMC). Dobio je 9 nagrada za muziku (među kojima 3 prve nagrade na festivalima Jugoslovenska muzika na radiju, Oktobarsku 1971, Petar Konjović za najbolje vokalno-instrumentalno delo 1982, međunarodnu nagradu u Burzu za elektroakustičku muziku 1978, nagradu Gianfranco Zafrani na Prix Italia 1984), dve za literaturu (među njima Nolitovu 1968), i dve za vizuelne umetnosti (nagrada Ministarstva kulture za najbolju multimedijalnu izložbu 1992. i prva nagrada za video na One Minute World Festival u Sao Paolu).
Objavio je 7 publikacija i 1 mapu ("Pustolina", Nolit, 1968; "Poliedar", Rok 2, 1969; "Noćnik", Nolit, 1972; "Vokovizuel", Nolit, 1984; "Story of ‘o’", K. Ruha und Z. Schmidt, 1986; "Samopredstavljanje umetnika", SKC i Naissus records, Niš, 1990; "Tragovi/Traces", Zoran Bozović, 1993; "Mena", samostalno izdanje), 6 partitura ("Evolucija", UKS, 1971; "Sonora", UKS, 1974; "Malo večno jezero", UKS, 1984; "Varijacije za TV", TV Beograd, 1985), dvije autorske ploče ("Vladan Radovanović", PGP, LP 2550, 1978; "Glas iz zvučnika", SKC’, Beograd, 1975) i dvije kasete ("Becoming Distinct/Indistinct", G. Schaenen, Antwerpen, 1977; "The Eternal Lake", K. Groh, 1985).
Značajne kompozicije: "Korali" i "Fuga" (1957), 8 polifonija (1959), "Sferon" (1962-66), "Evolucija" (1970), "Electra" (1974), "Vokalinstra" (1976), "Audiuspacijal" (1978), "Malo večno jezero" (1984), "Fluks" (1989), "Miks" (1993), "Glasovi zemljana" (1994). Radio-drame: "Odlazak" (1966-73), "Snevač" (1984). Vokovizuelni radovi i unikatne knjige: "Pustolina" (1956-62), "Poliedar" (1968), "Kugla s tekstom" (1971-74), "Okreni" (1983), "Mena" (1989-90), "Vokovizuelni omaži" (1994-97). Polimedijski projekti: "Veliki zvučni taktizon" (1957), "Polim" 3 (1971), "Varijacije za TV" (1977), "Sazvežđa" (1992).
