Fokus






Was ist Kunst?

Essays

07.07.2021

Slavko Timotijević

                  Delo Was ist Kunst Marinela Koželj?, Dragoljuba Todosijevića Raše nastalo je 1976. godine kao performans.  Već tada je bila uobičajena praksa da se radovi koji se odvijaju u vremenskom sledu beleže filmski, video i fotografskim zapisima kako bi se očuvao, a zatim i konstituisao artefaktni korpus u novom mediju.

                  Dosadašnja istraživanja  utvrdila su višeslojne  kontekstualne vrednosti ovog rada1 koje čine da se njegove paradigmatske karakteristike mogu prepoznati u svakom od medijskih modela koji se na ovaj ili onaj način pojavljuju u javnosti. Nesumnjivo je da i skromni grafički list poseduje sposobnost da odvede do izvornih autorovih ideja.  Takođe on reprezentuje i jednu društvenu situaciju,  rekao  bih pozitivni društveni zaplet oko umetnosti podstaknut baš tim radom koji je u sferi javnosti počeo da živi kao univerzalno simboličko pitanje. Početkom druge polovine sedamdesetih umetnička scena je imala tendencija monolitizovanja, a upravo je ovaj rad prostrujao Jugoslavijom kao pitanje koje podstiče na razmišljanje,  na zaokret, na pobunu te je tako mnogostruko učestvovalo u generalnom zaokretu te scene od monolitističke  uobraženosti ka istraživačkoj i kritičkoj praksi.

                  Zato je odeljak izložbe, u kome se nalaze radovi veoma raznolikog kontekstualnog i izražajnog profila, ali povezani istraživačkom  hrabrošću,  zatim subverzivnom kreativnošću i ludičnom energijom, naslovljen kao Was ist Kunst.

                  Sam rad Was ist Kunst, označio je eru dijaloga između umetnosti i društva pa u tom smislu u radovima predstavljenim u ovom odeljku dominiraju refleksije umetnika na najrazličitije društvene teme i događaje. U svojoj vizionarskoj  i kritičkoj oštroumnosti, rad Milana Aleksića, ciklus Loše održavanje sukcesivno dograđivan od 1987. do 1991. godine identifikuje najznačajniji  simptom tadašnjeg  socijalističkog društva.  Značaj ovog rada nije samo u faktičkom značenju pojedinačnih motiva već, i pre svega, u jasnoj činjenici da je svaka Milanova fotografija iz ovog ciklusa reprezent opšteg trenda atrofije, nebrige i loše prakse, a simboličko značenje ovog rada referira na stanje u veri, obrazovanju, politici, praktično u svim aspektima savremenog života.

                  Nekako u isto vreme kada je Milan Aleksić lovio primere lošeg održavanja Goran Dimić je ulovio novi smisao čuvenog Maljevićevog dela “Crvena konjica juri stepom” rimejkom u kome serija crvenih poršea zamenjuje crvenu konjicu. Dvadesetak godina kasnije isti umetnik će iskoristiti značenje dela Veselmanove kultne slike Love čitano kroz prizmu srpskog jezika. Koristeći  sve elemente Veselmanove slike napravio je rad koji definiše suštinu civilizacijske transformacije od šezdesetih do danas – odnosno transformaciju civilzacije od ljubavi (LOVE) ka novcu (LOVA). Naizgled potpuno odsustvo društvenosti u fotoaparatima Nenada Bračića ipak je snažna i ironična replika koja ukazuje na političko/ekonomski put koji nas vodi u Flintstone.